FIZIČKI OPIS ALLAHOVOG POSLANIKA MUHAMMEDA alejhis-selam
Bio je srednje visine, ni previše visok, niti izraženo nizak, umjereno iznedju toga.
Imao je široka ramena, što je odavalo snagu tijela i znak stabilnog čovjeka.
Bio je bijelog tena u kojem se naziralno crvenkasti sjaj što mu davalo posebnu ljepotu životnosti i energije.
Kosa mu je bila valovita, ni kovrdžava, niti prava, a padala je do ušnih resica, nešto duža, nego uobičajeno.
Na glavi i bradi je imao manje od dvadeset bijelih dlaka, ostalo je bilo crno iz kojeg je izbijao sjaj kao da je kosa tretirana mirisnim uljem, a bila je takva inače.
Lice mu je bilo otvoreno, nasmijano, vedro, blistavo poput punog mjeseca u zvjezdanoj noći.
Bio je skladne građe, lijepih ruku i šaka, stabilnih i čvrstoh nogu, kada bi hodao bilo je to oštro, energično, kao da se spušta niz brdo.
Dok bi hodio, ne bi se okretao, a kada bi ga neko pozvao, okrenuo bi se cijelim tijelom. Svaki njegov pokret je odavao radnju hitrog čovjeka bez imalo tromosti ili ljenosti.
Kada bi pokazivao rukom, činio bi to cijelom šakom. Pri rukovanju bi stiskao ruku, a šaka mu je bila nježna poput svile, i nikada nije prvi povlačio ruku prvi rukovanju.
Gledao bi sagovornika u oči, govorio razgovjetno, ni glasno, ni tiho, lijepo i s toplinom prijatelja ili savjetnika, odgovorno i odlučno. Ko je razgovarao s njim, sticao bi dojam da je on najdrsža osoba njenu Poslaniku, a.s.
Kada bi šutio, slušao bi govornika ili bi zikrio. I govor i šutnja su pokazivali njegovo dostojanstvo, plemenitost i odgovornost.
Kada bi ga vidjeli izdaleka, bio je najljepši medju prisutnima, a izbliza je bio najugodniji, najprijatniji i sagovornik s kojim ne bi prekidali sijelo.
Govor mu je bio sladak, zvonak, odmjeren, ugodan, lijep i kad hvali, savjetuje ili upozorava.
Čelo mu je bilo široko sa savršeno ujednačenim obrvama koje su bile blizu jedna drugoj.
Obrve su mu bile crne, guste, kao nacrtane, a razdvojene i nisu se spajale.
Nos mu je bio istaknut, skladan sa krupnim, sjajnim očima i ustima. a tanak s blago primjetnom nosnom kosti na sredini.
Obrazi su mu bilo puni, široki, sa vidljivim jagodicama.
Usta su mu bila široka, a usne tanke, zubi bijeli, više široki nego uski, a između prednjih zuba je imao mali razmak.
Brada mu je bila lijepa, crna i gusta, ni kratka, ni duga, ispunjavala je vrat i listove vrata ispod ušiju, vidjela se njena gustoća i širina i kad bi mu se prilazilo s ledja.
Nije prenešeno da je skraćivao bradu, ali nije ni rasla u dužinu.
Pečat poskanstva je bio između njegovih ramena. Onaj ko bi ga opisiva rekao bi: “Nikada nisam vidio, ni prije njega ni poslije njega, nekoga sličnog njemu.”
Iz knjige: Nurul-ujuun (Svjetlo očiju) od imama Ibn Sejjidin-naas (umro 731 po H.)
Prevod sa arapskog: Ismet Purdić
