POSLANICA IMAMA IBN ASAKIRA O ISLAMSKOM VJEROVANJU – RISALETU-L-AKAID
Imam Fahruddin (Ponos vjere) Ibn Asakir, Ali ibn El-Hasan Ed-Dimaški, rođen 1105. a umro 1176. godine, velikan Šama, hafiz hadisa, fekih – pravnik i historičar, za kojeg Imami En-Nevevi, Ez-Zehebi i Ibn El-Asir kažu da je bio prvak u hadiskim znanostima svog vremena. Kod njega su učili: Imam Ibn Es-Sem'ani, Ibn Arabi, Ibn Salah, Ibn El-Esir, Sultanu'l-ulema Es-Sulami, poznati šafijski pravnik, te slavni vojskovođa i princ Salahuddin El-Ejjubi i mnogi drugi.
Napisao je sažetak islamskog vjerovanja koji se kasnije tumačio i prenosio zbog njegove kratkoće, jednostavnosti i sveobuhvatne sadržajnosti, u kojem je, nakon Bismile, zahvale i salavata, rekao:
Znaj, Allah nas sve uputio, da svaka šerijatski odgovorna – stasala osoba (mukellef) treba da nauči i vjeruje da je Allah Svemogući jedan – jedini u Svojoj vlasti.
On je stvorio cijeli svemir – svijet, i gornji i donji, Prijestolje (Arš) i Predprijestolje (Kursi), nebesa i zemlju, i sve što je u njima i između njih.
Sve stvoreno je podređeno Njegovoj moći – kudretu. Nijedan atom – trunka se ne pomiče osim po Njegovoj dozvoli.
On nema (mudebbir) sudruga koji određuje ili uređuje s Njim ono što stvara, niti ikakvog ortaka (šerik) u Njegovoj vlasti.
On je Vječnoživi (El-Hajj), Samoodrživi – Sveodrživi (El-Kajjum). Ne obuzima Ga drijemež, niti san. Poznavalac vidljivog i nevidljivog (tajnog i javnog). Ništa Mu nije skriveno na nebesima, niti na Zemlji. On zna šta je na kopnu i na moru. Ni list ne opadne, a da On to ne zna. Ne postoji ni zrno u tmini zemlje, niti išta vlažno ili suho, a da to nije u Jasnoj Knjizi (kod Njega zapisano).
On Svojim znanjem (ilm) obuhvata sve stvari, i poznaje je ih po (formi) i broju .
On čini šta hoće i moćan (kadar) je učiniti šta poželi.
Njegova je sva vlast-uprava (mulk) i u Njega je bogatsvo – posjed (gina’).
Njemu pripada svaka slava – moć (izze’) i vječnost (beka’).
Njemu pripada Sud, On je Konačni sudija i Njegova je svaka odredba. On ima najljepša imena (esmaul-husna’).
Niko se ne može suprostaviti onome što je On odredio, niti iko može spriječiti / ukloniti ono što je On dao. On čini u Svojoj vlasti šta hoće i vlada Svojim stvorenjima kako hoće.
On ne očekuje nagradu – protuuslugu (za dobro), niti se boji, zbog onog što radi, nečije kazne.
Niko nema prava kod Njega (da ga nečim obaveže, osim ako je to od Njega), niti ima moći i snage da Ga na nešto prisili.
Svaka blagodat od Njega je dar, a svaka kazna sušta pravda i istina.
Radi šta hoće bez pitanja, jer nikom ne odgovara za Svoja djela, dok će svi drugi odgovarati i biti pitani.
On je postojao (savršen) i prije nego je išta stvorio. U vezi Njega ne
postoji prije, ni poslije, ni gore, ni dolje, nema desno, ni lijevo, nema ispred, ni iza, nema cjeline, ni dijela. Ne kaže se kada je bio, niti gdje je bio, niti kako je bio. Bio je, a nema mjesta (ničim nije ograničen).
On je stvorio svjetove i uredio je vrijeme. On nije ograničen vremenom, niti je smješten u prostor. Nije zauzet – okupiran jednom stvari nad drugom.
Ne može Ga doseći mašta, niti dokučiti razum, o Njemu se ne pravi predodžba – slika u umu, niti se osjeća – pronalazi u duši. Mašta i misli Ga ne mogu obuhvatiti, jer “Ništa nije kao On, a On sve čuje (Es-Semi’) i sve vidi (El-Besir).
Znaj, Allah te milošću Svojom upitio, da je naš poslanik Muhammed, sin Abdullaha, unuk Abdu’l-Muttaliba, od Hašima, do Abdu’l-Manafa sina Kusajja, od Kilaba, preko Murre sina Ka'ba, do Lu'ajja sina Galiba, preko Fihra sina Malika, do En-Nadra sina Kinane, od potomka Huzejme sina Mudrike, preko Il’jasa sina Mudara, do Nizara preko Ma'dda sina Adnana, – Božiji rob, Njegov poslanik i vjerovjesnik, te Njegov bliski prijatelj – halil.
On je najbolji od svih stvorenja i vođa je, predvodnik na Sudnjemu danu skupine svjetom abdesta obilježenih.
Njegov Gospodar ga je poslao ljudima i džinima kao donosioca radosnih vijesti i opominjača, pozivajući ljude Allahu, Njegovom dozvolom, i poslao ga je kao svjetiljku koja gori bez prestanka.
Džibril El-Emin – Pouzdani, poglavar među časnim anđelima – melekima, spustio se k njemu sa Objavom.
Bog je meleke stvorio od svjetlosti, da budu poslušni i dao im snagu i moć da to čine. Oni ne spavaju, ne odmaraju, ne jedu i ne piju, niti ikada neposluh Bogu čine, pokorni su u onome što im On naredi, i čine samo ono što im je zapoviđeno.
Njegova Knjiga je Mudra opomena, Njegov šerijat je čist i tolerantan – blag, a Njegov ummet je najbolji među svim narodima.
Nema ranga – položaja iznad njegovog – poslaničkog među ljudima i nijedno stvoreno biće ne može dostići njegov status. On je Pečat svih poslanika i njihov imam, najupućeniji, najviši, najrječitiji, najjači, najljepši, najhrabriji, najvelikodušniji, onaj s najviše znakova – mudžiza i najočitiji u čudima.
Sve njih su krasile najljepše vrline: strpljivost, iman – vjerovanje, povjerenje, samopouzdanje, istinoljubivost, pobožnost, čednost, čestitost, integritet, izražena inteligencija, oštroumnost, otvorenost, dobronamjernost, govorničke i komunikacijske vještine, psihičko i fizičko zdravlje – selamet, dostavljanje objave, pouzdanost i drugo.
Bilo ih je mnogo. Prvi od njih je Adem, a.s. Allah ga je stvorio od zemlje i učinio ga savršenim ljudskim bićem u najboljem liku. Među njegovim potomcima su Šit, Idris, Nuh, Hud i Salih. Zatim Šuajb, Ibrahim, Lut, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Musa, Harun, Jošua, Junus, Ejjub, Zul-Kifl, Ilijas, El-Jese’u, Davud, Sulejman, Zakerija, Jahja, Isa, El-Hidr i mnogi drugi.
Njihova vjera je jedna, islam, i oni su najbolja božija stvorenja, živi su u svojim kaburima i mole se. Oni su vesilet – posrednici i imat će pravo šefa’ata – zagovorništva na Sudnjem danu, a našem Poslaniku, a.s., pripada Mekamun-mahmuud – Mjesto zahvalnosti i časti.
Sve navedeno sažeto je u hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.s.: “Vjera je da vjeruješ u Boga, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u sudbinu, i dobro i zlo da su propisani.” (Muslim)
Prevod sa arapskog: Ismet Purdić
